Najveći propali talenat u istoriji fudbala po mnogima je Džordž Best, i o ovom napadaču Severne Irske svi uglavnom znaju sve, ali je malo poznato da je i nekadašnja Jugoslavija imala svoju verziju Džordža Besta. Njegovo ime je Fikret Mujkić, bio je velika nada jugoslovenskog fudbala i po mnogima jedan od najboljih fudbalera sa ovih prostora, ali značajniju karijeru nikada nije napravio. U stilu Džordža Besta, Mujkiću su od lopte draže bile druge stvari, poput žena i alkohola, a njegova slava čak je i opevana u pesmi kultnog sarajevskog benda "Zabranjeno pušenje". Da, Fikret Mujkić je Đulijano Pike iz pjesme "Probušeni dolar". Priču o Firketu Mujkiću i njegovm nestašlucima van terena pre nekoliko decenija naširoko je pisao kultni sportski list "Tempo".

Kućica u cvijeću, stadion kraj nje, na puteljak što vodi, kreću želje dvije..."

Braća Mujkići, stariji Midhat i mlađi Fikret, rođeni su u kućici s vrtom kakvih je nekad bilo podosta na Grbavici. Danas su te lepe kućice nestale između solitera, većina je srušena, a one što su ostale sakrile su se tako da do njih i nije jednostavno doći. Dva brata krenula su s istim željama u društvu svog prijatelja iz komšiluka Edina Spreče jednog letnjeg dana na Grbavicu da se prijave u pionirsku ekipu. Čekali su dugo dok su odlučili da se jave na oglas koji je pozivao decu od 12 do 15 godina da dođu na stadion na trening... Do tada su igrali krpenjačom kao sva deca, sakupili su novac za gumenjak, bili su najbolji u svojoj "raji". Na utakmice "Željezničara" ulazili su krišom, preskakali su sva trojica bodljikavu ogradu, uz "lopovsku". Dok bi Midhat i Sprečo držali "lestve" i gurali Fikreta, ovaj bi preskakao i javljao da je redar daleko i da je prolaz slobodan... Fikret Mujkić je ugledao svet 13. maja 1949. Bio je mezimče oca Ramiza, a stariji brat ga je prvi naučio kako da barata loptom. Kad bi zaspao umoran od silnog trčkaranja po avlijama, pod jastuk bi stavljao neku staru loptu što mu je dao da je zakrpi čika Huso, upravnik Grbavice, koji ga je zavoleo prvog dana kad ga je upoznao. Volio je tog švrću što je sate i sate promatrao i upijao poteze Kulovića, Trbića, Pašića, Žigantea, Smajlovića... Među šezdesetak pionira trener Milan Ribar odabrao je trojku: oba Mujkića i Spreču, koji su tog dana, srećni i radosni što su primljeni u ekipu, otišli u poslastičarnicu i pojeli brdo kolača! Uskoro oba brata Mujkića, Medo i Pike, i njihov nerazdvojni drug Edo dobili su od trenera kao zaslužni pioniri "tenisice" a zatim i kopačke. Dok je Medo pokazivao više smisla za odbrambene zadatke, Pike i Edo su voleli da "driblaju" do iznemoglosti, uživali su da odigraju "dupli pas" koji su naučili na ulici.

Ribarovo mezimče

Fikret Mujkić je uvek bio individualac. Kao mališan isticao se žongliranjem, ali je bio vrlo disciplinovan i njegov učitelj u pionirima Milan Ribar voleo ga je kao sina, i verovao je da će Pike (nadimak je dobio po tome što je "pikao" loptu) postati jednog dana veliki as. Bio je u pravom smislu reči Ribarovo mezimče. Trener je nastojao da Pike i uči - terao ga je da pohađa školu i kontrolisao je kao pedagog i profesor fizičkog vaspitanja njegov razvojni put, nastojeći da Pike ne zapostavi ni školske obaveze.

Pionir Pike se vremenom razvio u omladinca

Za dve godine zajedno s Ribarom, starijim bratom i Sprečom prešao je u stariju kategoriju i zbog njegove igre mnogi su dolazili na Grbavicu da vide ono čemu su pričali "Željezničarovi" navijači: čudo od deteta koji zna sve s loptom, naslednika "Štrausa" Ivice Osima koji ga je učio fudbalskoj abecedi i kome može mnogo zahvaliti što je pre vremena položio ispit fudbalske zrelosti... Na svakom koraku Ribar je hvalio svog miljenika i štićenika, imao je u njega neograničeno poverenje, igre Fikreta Mujkića bile su sve zapaženije, pa je stigao poziv i Miljana Miljanića, selektora omladinske reprezentacije Jugoslavije, koji je pozvao mladog igrača u Košutnjak. - Od vremena Ferhatovića Sarajevo nije imalo većeg talenta. Mali ima "štofa" i treba da se i dalje razvija, da uči i usavršava se, da bi njegov talent došao potpuno do izražaja. - pohvalno je govorio o Mujkiću i legendarni "Čiča".  I kad bi se vraćao s priprema omladinske selekcije Bosne i Hercegovine ili Jugoslavije, Pike je ostajao isti: skroman, nasmejan, pričao je uveče sedeći u mraku na travi na Grbavici o tome kako je divno nositi dres s državnim grbom, sanjajući i maštajući o danu kad će istrčati na svojoj Grbavici u dresu prvog tima. Postao je profesionalac pre mnogih, jer je sazreo u fudbalskom smislu, premda je ostao dečački naivan ne verujući da će ga kasnije snaći teška sudbina i da će ga ščepati ulica, pokvarenjaci, probisveti kojima je imponiralo da budu u društvu sa mladim asom za kojim su se sve više počele okretati i devojke kad bi prošetao korzom. Već u 18. godini upao je u prvu momčad - debitirao je u Mostaru protiv "Veleža" i pružio zadovoljavajuću partiju, čvrsto je držao dres i nije ga ispuštao. Mnogi emisari prvoligaških klubova nudili su mu krišom bajoslovne svote da ode iz "Željezničara", ali je Pike cijenio Ribara, "Želju", svog oca, vatrenog pristašu "plavih" i vjerne navijače, čiji je postao idol. Pike je tako postao standardni prvotimac "Željezničara" i njegov je talent svakog dana i na svakoj utakmici sve više dolazio do izražaja. "Best s Grbavice", tip modernog mladića tadašnje generacije, volio je društvo i sve češće je s Grbavice odlazio u stari dio grada - na Baščaršiju gdje su mnogi privatnici u svojim dućančićima već uokvirili njegove slike. Kod ćevapdžije Šaina Memedija Fikret Mujkić je imao sve što je htio jer ga je Memedija toliko simpatizirao da je putovao sa "Željezničarom" po cijeloj zemlji samo radi svog idola. Mujkić je bio društven čovjek, volio je lokale, ali nije pio alkohol - međutim pandže podzemlja postupno su hvatale naivnog dječaka kome je imponiralo što se nalazio u centru zanimanja okružen mnogobrojnim obožavateljima, baš kao slavne filmske dive... Drugarstvo s Kidom Onda je došla i 1967. godina: u prvim kolima proljetnog dijela prvenstva Mujkić je igrao u velikoj formi i našao se na popisu kandidata za omladinski turnir UEFA koji se održavao u Turskoj. Pike je svojim driblinzima i igrom osvojio srca tamošnje publike, od predstavnika turskog "Altaja" stigao je prijedlog da razmisli o svom dolasku u Smirnu. Izvjestitelji koji su pratili turnir ocijenili su ga - uz mladog napadača "Manchester Uniteda" - kao najboljeg nogometaša turnira. Mujkić i Kid, dva slična momka duge kose, dva rasna napadača, postali su prijatelji i njihove fotografije punile su novinske stupce. Mladi, engleski internacionalac bio je oduševljen Mujkićem i čak ga je pozvao da dođe na ljeto na nekoliko dana u Manchester. Nitko na Grbavici nije slutio da će Pike, kome je trener Ribar stisnuo ruku u znak zahvalnosti za dobru igru u Smirni, uskoro krenuti u pustolovinu. Opijen slavom i ponudama, Pike je na povratku u Sarajevo neredovito trenirao i pao je u drugi plan - na klupu za rezerve. Došlo je ljeto i Mujkić se našao sa svojom klapom na moru, u Makarskoj. Stigao je Aslan! Dok se kupao u moru i plivao prema obali, Pike je ugledao jedno poznato lice. Ubrzo se na pijesku rukovao s potpredsjednikom "Altaja" Hajretinom Jorgandžiogluom koji je znao nekoliko naših riječi. Mujkić nije mnogo oklijevao - sjeo je u elegantni "cadillac" i da se nikome nije javio za dva dana je osvanuo u Turskoj. Kakav je to svečani doček bio: da je došao neki strani državnik ili ma koja ugledna svjetska ličnost, valjda se ne bi našlo više foto-reportera. Bljeskalice su sijevale na sve strane. Fikret Mujkić, okružen četom novinara koji su mu postavljali na stotine pitanja, nogometni navijači su vikali iz svega glasa: "Živio, aslane" (lave)! Kao u transu, Fikret Mujkić, osamnaestogodišnjak, osjetio se počašćenim, nije mogao povjerovati svojim očima kad je kroz kordon prošao nekako do klupskih prostorija na stadionu. Priređena je i tradicionalna svečanost: Mujkić je na stadionu "Altaja" premazao čelo ovčjom krvlju što je bio znak da se zaklinje na vjernost klubu koji je bio spreman da u njega investira veliku svotu. Sutradan kad se u hotelu probudio - uštinuo se - nije to bio san! - kraj kreveta ležale su novine prepune njegovih slika. U jednoj reportaži na dvije strane govorilo se o najtalentiranijem jugoslavenskom nogometašu koji će preporoditi turski nogomet, u drugom listu Mujkić je već sjedio u Turističkoj školi u klupi, na trećoj slici žonglirao je loptom tako vješto da je trener Refik Vardaroglu bio opčinjen. Delegacija dolazi u Sarajevo Mujkićev bijeg otkriven je odmah na Grbavici i trener "plavih" Milan Ribar nije ga ni komentirao. O Mujkiću su iz Turske stizale vijesti od turista koji su donosili turske novine, i to je bilo sve. Mladi nogometaš je suspendiran i njegov dosje je otvoren, ali je ostao prazan sve do 19. kolovoza kad je delegacija "Altaja" na čelu s potpredsjednikom kluba Jorgandžiogluom iznenada doputovala u Sarajevo. Mujkić je s funkcionarima "Altaja" posjetio klupske prostorije nastojeći da dobije ispisnicu i prijeđe definitivno u Smirnu. U izjavi novinarima o razlozima odlaska u Tursku Mujkić je rekao: - Bio sam rezerva Osimu i Smajloviću, ali neću da budem u sjeni Derakovića i Bajića. Zašto da stagniram u "Želji" kad mi nude dobre uvjete u Turskoj. U Smirni ću završiti i školu i postati svoj čovjek. Mujkić je s turskim funkcionarima u salonu sarajevskog hotela "Evropa" održao sastanak na koji je došao i tadašnji predsjednik "Željezničara" Božidar Čalović, a angažirao je i odvjetnika Veselina Jovanovića. Turci su tražili za Mujkića amaterski status jer se nisu mogli kršiti propisi, bili su uporni i nudili odštetu, ali "Željezničar" mu nije mogao izdati ispisnicu bez dozvole Nogometnog saveza Jugoslavije. Kad su se stvari zamrsile i Mujkić uvidio da je njegov ugovor s "Altajem" nepravovaljan, pribjegao je novom lukavstvu - glasno je rekao da je njegov ugovor sa "Željezničarom" običan falsifikat jer ga je potpisao 1966. godine kad mu je bilo tek 16 godina i osam mjeseci, a prema propisima Nogometnog saveza u nas, nogometaš ne može postati profesionalac ako nije navršio 17 godina života. Nastala je nova gužva i ubrzo se ispostavilo da je Fikret Mujkić rođen 13. 5. 1949, a ne 11. 9. 1948, kako je pisalo u dokumentima. Čitava stvar je došla i do najviših nogometnih foruma od kojih je Mujkić tražio zaštitu, odnosno raskid nepunomoćnog ugovora sa "Željezničarom", jer kad se prvi put registrirao naveo je da su podaci uzeti iz đačke knjižice i da je zapravo bio mlađi sedam mjeseci! Turci su se vratili neobavljena posla a Mujkić je suspendiran i protiv njega je i Nogometni savez Jugoslavije pokrenuo postupak. Savez u Beogradu nije prihvatio njegovu molbu i Disciplinski sud je kaznio Fikreta Mujkića sa šest mjeseci zabrane igranja, a "Željo" se ogradio od cijelog slučaja smatrajući da je Mujkićeva avantura njegova privatna stvar. Predstavnici "Altaja" povjerovali su Mujkiću da će od NSJ dobiti odriješene ruke, ali kako se Mujkić nije pojavljivao u gradu poznatih smirna-ćilima, vidjevši da su prevareni, tražili su da im Mujkić vrati 45.000 lira! Izbio je novi skandal: u prostorijama "Željezničara" Jorgandžioglu je govorio kako Mujkić nije dobio ni liru, a zatim je poslao dokument potpisan Mujkićevom ruikom iz kojeg se vidi da je primio akontaciju koja u našem novcu iznosi oko 5 milijuna starih dinara! U saslušanju pred Disciplinskim sudom, Mujkić je priznao da je primio taj novac, ali je naveo da je to dobio za džeparac i da nema nikakvih obveza, da je potpisao u zabludi i vjerujući da potpisuje pristupnicu za prvi razred Turističke škole. "Altaj" je poslije tražio tu svotu i od "Željezničara", koji je odgovorio da ga se to ništa ne tiče, ali je usput iznio da od Turske nogometne federacije potražuje oko 1 milijun dinara na ime duga prilikom gostovanja ekipe na turneji po Turskoj! Tako je ta 1967. godina za Fikreta Mujkića prošla u znaku avanture koja se završila. Turci ni danas nisu dobili taj novac, a u Nogometnom savezu Jugoslavije su predmet stavili ad acta jer je na cio slučaj već pala prašina.

Ovo je priča bosanskog Georga Besta.

Gresi mladosti se opraštaju, Mujkićev nemirni duh i želja za avanturama smatrana je u "Željezničaru" kao prolazna epizoda koja se javlja kod ličnosti kojima karakter nije još potpuno formiran. I slučaj s Fikretom Mujkićem tako je ocenjen pa se Mujkić, kome je smanjena kazna, nakon iskrenog kajanja opet našao u timu. U idućoj sezoni, na vreme je dolazio na treninge, marljivo je vežbao i stekao poverenje čuvenog trenera Milana Ribara. U novom prvenstvu blistao je na mestu levog krila - s Bajevićem, Santračem i Zambatom, borio se za titulu najboljeg strelca, pružao je odlične igre i našao se i u notesu selektora Rajka Mitića, koji je od Ribara tražio mišljenje o Mujkićevom ponašanju. U toj sezoni 1968/69. Mujkić je bio na vrhuncu karijere, jer se često nalazio i na užem spisku kandidata za reprezentaciju Jugoslavije. I kad je trebalo da svoj talent pokaže na terenu, opet se dogodio novi eksces, i to na stadionu, pred očima drugova, koji su mu nakon toga okrenuli leđa. U septembru se igrao sarajevski derbi, Koševo je bilo dupke puno, a "Željezničar" je vodio jednu od svojih najtežih bitaka za naslov prvaka. Na poluvremenu utakmice izbio je "puč" - u svlačionici su braća Mujkići i Sprečo otkazali poslušnost treneru, pale su teške reči i Pike se u nastavku utakmice nije pojavio na terenu. Sarajevo je pobedilo gradskog rivala sa 2:1, a Mujkića su saigrači optužili za izdaju kluba u kome je ponikao. Nova afera je snažno odjeknula u sarajevskim sportskim krugovima i otvoreno se govorilo da je Mujkić to namerno uradio jer je želeo da skine Željezničarov dres i preseli se na Koševo!

Idila s Miss Jugoslavije

Kad se pronela vest da je na pomolu brak Fikreta Mujkića s miss Jugoslavije 1969. Radmilom Živković, svi su verovali da će Pike napokon postati fudbalskia zvezda. Kad uplovi u bračnu luku, mislili su, postaće i zrela ličnost i kompletni sportista. Amorova strelica pogodila ga je slučajno na jednoj modnoj reviji konfekcije "Alhos" u Sarajevu zimi 1969. godine. Mujkić, kog su Ribar i klub tada već bili "pomilovali", ponovo je dobio šansu, i čvrsto je obećao da će krenuti pravim putem, zamolivši trenera Ribara za oproštaj. Posle revije Pike i Radmila su krenuli držeći se za ruke u "Hamam-bar" i tu su proveli u ljubavnim ćaskanjima vreme do ponoći. Pike nije dugo čekao, nego je sutradan odmah odjurio za Beograd i dva dana bio gost u njenom domu. Nekoliko dana nakon toga, malo pre Nove godine, Radmila Živković se upoznala s njegovim roditeljima na svadbi starijeg brata Midhata. Pike i Radmila su se zavoleli - ljubav se rasplamsala i Novu godinu su dočekali u hotelu "Albatros" u Cavtatu gde su razgovarali o danu kad će stati pred matičara. - Bila je to ljubav na prvi pogled. Pike je idealan mladić o kakvom sam maštala i mislim da ćemo biti veoma srećni. - govorila je tada Radmila Živković. Najlepša Jugoslovenka koja je navijala za "Crvenu zvezdu" govorila je kako će se nakon venčanja Pike preseliti u Beograd i zaigrati u klubu za koji navija - u "Partizanu" i da mu ona neće praviti nikakve smetnje. Na svadbi je bilo veselo - Živkovićevi i Mujkićevi su se zbratimili - u kućici kraj stadiona odjekivala je pesma koju je vodio Fikretov dobri prijatelj, popularni pevač narodnog melosa Meho Puzić. Nakon venčanja (kum je bio Milan Ribar, koji je tako verojatno još jedanput hteo pokazati koliko ceni svog pulena) slavlje se nastavilo u hotelu "Central" a zatim je mladi bračni par otputovao na medeni mesec koji je, naravno zbog Fikretovih profesionalnih obaveza, skraćen na tri sedmice. I dok su mnogi listovi u zemlji objavljivali fotografije sa svadbe zgodnog Fikreta i lepe Radmile, već se govorilo da je taj brak promašen i kako neće biti dugog veka. Tako je i bilo.

"Željo" bez Mujkića

Talentovana braća Mujkić ubrzo su prestala da nose plavi dres "Željezničara". Stariji Midhat dobio je dozvolu kluba i potpisao ugovor sa "Čelikom" u kojem je postao stub odbrane, a Fikret je odlučio da obuče sivomaslinastu uniformu. Posle svih peripetija vezanih za mlađeg Mujkića, "Željezničar" je odlučio da ga pusti da promeni boje, s tim da dobije kao odštetu barem deo onoga što je uložio u njegov razvoj. Fikret Mujkić je otišao u vojsku u Požarevac, a klub je dobio ponudu i "Partizana" i "Dinama", koji su želeli talentovanog fudbalera u svojim redovima. Predstavnici "Dinama" pronašli su zajednički jezik sa "Željezničarom" i Mujkić je potpisao ugovor s "plavima". "Dinamo" se nadao da će poboljšati efikasnost dolaskom Mujkića, koji je oduševio svojom igrom u duelu sa "Nacionalom" iz Montevidea. U međuvremenu je Mujkić - koji je služio vojni rok u Požarevcu, ali često boravio u Beogradu - sklopio novo poznanstvo - igrom sudbine opet s jednom Radmilom, takođe poznatom u javnosti. Pevačica zabavne muzike Radmila Karaklajić pronašla je u Fikretu Mujkiću pravog čoveka i njihova veza je označena kao nova ljubav dvoje mladih koji nisu imali sreće u prvom braku. Na sve strane pljuštale su izjave kako je pitanje dana kad će se Fikret i Radmila II venčati, kako odlično odgovaraju jedno drugome i kako se neizmerno vole. Međutim, od braka nije bilo ništa. Za vreme vojnog odsustva u Sarajevu, Fikret Mujkić je u jednom lokalu na Bembaši, koji je držao bivši bokserski as Agmet Zagorica, došao u sukob s nekadašnjim klupskim drugom Enverom Hadžiabdićem. Tek što se završila tuča na Bembaši, Mujkić je sproveden u vojni zatvor, ali ne zbog incidenta u kafani, nego zbog opravdane sumnje da je u saradnji s izvesnim osobama (među kojima je bio osumnjičen i njegov otac Ramiz) falsifikovao dokumente kojima mu je vojna obaveza zbog izdržavanja oca skraćena na godinu dana. Ustanovljeno je da je lažirana potvrda o visini penzije njegovog oca i da prema propisima Fikret Mujkić nije hranitelj porodice, i da shodno tome mora služiti vojni rok punih 18 meseci. Zbog sumnje da su indirektni učesnici u pribavljanju falsifikata, Fikreta Mujkića i njegovog oca Ramiza vojne vlasti su pritvorile, a slučaj je dobio šire dimenzije jer su u ovaj slučaj navodno bile umešane još neke osobe. Posle petnaest dana provedenih u zatvoru, Mujkić je pušten na slobodu, ukinut mu je pritvor i predmet je prosleđen na dalje razmatranje Vojnom tužilaštvu, koje je dalo četiri predloga za okončanje procesa: 1. da se odustane od tužbe; 2. da se istraga dopuni; 3. da se istraga proširi na još dve osobe; 4. da se podigne optužnica". Fikret Mujkić Pike karijeru je počeo u Željezničaru, a potom je igrao za zagrebački Dinamo, NAC Bredu i Panathinakios. Karijeru je završio tamo gde je sve i počelo, na Grbavici, a za reprezentaciju bivše Jugoslavije je odigrao pet utakmica.