Vulić Zoran

Rođen 4. oktobra 1961. u Splitu.

Karijeru je započeo i završio u splitskom Hajduku gde je kasnije imao zapažene rezultate kao trener. Nastupao je i u francuskom Nantu, a kao igrač mogao je igrati na svim pozicijama od libera do centarfora.

Nastupao je 25 puta za reprezentaciju Jugoslavije u periodu od 1985. do 1991. i postigao jedan pogodak. Debitovao je 30. aprila 1986. protiv Brazila (2:4) u Recifeu, a od dresa “plavih” oprostio se 16. maja 1991. protiv Farskih Ostrva (7:0). Učesnik Svetskog prvenstvu 1990. u Italiji. Dres hrvatske reprezentacije obukao je 3 puta, uključujući i nastup na prvoj utakmici Hrvatske protiv SAD-a 1991.

Prvi put je seo na mesto trenera voljenog mu kluba u sezoni 1997-98. kao treći trener te sezone, ali otišao nakon zadnjeg kola. Opet je postao trener Hajduka 3 godine kasnije, te nakon pet godina vladavine zagrebačke Kroacije doneo je Hajduku naslov prvaka. Nije ostao trener, a nasledio ga je Nenad Gračan. Vratio se opet brzo nakon toga i u klubu proveo čitavu sezonu 2002-2003. osvojivši 2. mesto u ligi i nacionalni kup, dok je sledeće godine u Kupu UEFA nesretno ispao od italijanske Rome. I te je sezone uspešno vodio splitske bile, ali je tri kola pre kraja otišao iz kluba zbog neslaganja sa upravom.

Naslednik Petar Nadoveza samo je dovršio posao osvajanja prvenstva. Vulića je takav rasplet događaja jako pogodio, te i danas ne priznaje kada mu netko spomene da je osvojio samo jedan naslov prvaka, govoreći da mu je to bilo: “kao majci oduzeto tek rođeno dete”.

Zabeležena je kratka avantura u Segesti iz Siska gde je vodio klub tek jednu utakmicu. Ostatak je vremena provodio većinom čekajući angažman u Hajduku. Jednom ga je Zdravko Mamić poželio na klupi Dinama.

Krajem (za Hajduk izuzetno neuspešne) sezone – 2006. godine postao je trener omladinskog pogona kluba, no, neočekivanom ostavkom trenera seniora Luke Bonačića, po četvrti put je seo za kormilo splitskog kluba. Vulić je uspeo preporoditi ekipu, koja je postala kompaktnija i karakternija. Nakon ostvarenja rekordnih 7 pobeda u prvih 7 kola, Vuliću je na Poljudu počela skandirati, inače vrlo zahtevna, splitska publika, čime je Vulić postao jedan od retkih sa takvim “priznanjem”. Međutim, do sredine drugog dela sezone, forma je padala, a ta ista publika zamerila je očajne igre sa Dinamom, te nedavanje više prilika mlađim igračima poput Drage Gabrića, te je nakon prvog domaćeg poraza u sezoni (NK Pula 0:1) podneo ostavku.

Nakon toga trebao je dobiti posao šefa omladinskog pogona Hajduka, međutim, kasnije su mu ponudili samo vođenje jedne od ekipa u omladinskoj školi, što je Vulić odbio.

Jedno vreme sedeo na klupi ruskog premijerligaša Luč Energije iz Vladivostoka, da bi se nakon epizode u Rusiji ponovo vratio u Hrvatsku, gde je sedeo na klupama NK Rijeka, Istra 1961 i RNK Split.