Hlevnjak Ivica

Rođen 28. aprila 1944. u El Schattu, blizu Sueca, Egipat, umro 28. novembra 2015. u Splitu.

U Hajduk je došao s dvanaest godina kada je, na nagovor ondašnjeg trenera pionira prof. Dušana Đorđevića, ostavio vaterpolo i stigao “pod murvu”. Za seniorsku ekipu Hajduka debitovao je sa osamnaest godina. Desilo se to 16. decembra 1962. godine. Igrala se utakmica šesnaestine finala kupa.

Na Starom placu gostovao je Partizan. Trener Hajduka bio je Florijan Matekalo, a nekoliko standardnih igrača bilo je povređeno. Lenko Grčić je treneru preporučio mladog Hlevnjaka, a ovaj se odužio sa dva gola u Hajdukovoj pobedi od 3:1. Postao je “velika faca”. Ta dva gola učinila su od malog “Bukle” velikog igrača. Od belog dresa se oprostio 10. juna 1973. godine utakmicom protiv Vojvodine u Splitu i pobjedom 7:0.

Od svog debija 1962. godine, pa do odlaska 1973., Ivica Hlevnjak je za Hajduk odigrao 665 utakmica te je iza Frane Matošića prvi po broju utakmica odigranih za Hajduk. Postigao je 237 golova. Osmi je fudbaler kluba po broju golova postignutih za Hajduk i jedan je od retkih dobitnika zlatne Hajdukove kapitenske trake.

Igrao je za Hajduk u teškim klupskim vremenima kada je klubu nekoliko sezona nad glavom visio mač ispadanja iz prve lige. Ipak, s Hajdukom je osetio slast osvajanja titule prvaka države u sezoni 1970/71. Sa svojim najdražim klubom osvojio je i dva pehara pobednika Kupa Jugoslavije i to u sezoni 1966/67. i 1972. godine.

Kao najradosniji trenutak svoje karijere isticao je povratak u Split nakon utakmice u kojoj je 1971. godine Hajduk s 3:1 pobijedio Vojvodinu u Novom Sadu. Na dočeku se skupio celi Split. Kada su fudbaleri Hajduka izašli iz glisera koji ih je u Split preveo sa aerodruma, svi igrači su na rukama navijača preneseni do Starog placa. Nakon šesnaest godina čekanja Hajduk je postao prvak Jugoslavije. Trener je bio Slavko Luštica koji je forsirao treninge s loptom i to samo na igralištu.

Poslije Hajduka igrao je od 1973. do 1976. u Francuskoj u Strasbourgu, a potom u Epinalu od 1976. do 1979., zatim mali nogomet u Americi za momčad Philadelphia Fever. Potom se vratio u Split i na nagovor Tita Kirigina i Ante Žaje zaposlio u Hajdukovu marketingu, gde je dočekao penziju.

Ivica Hlevnjak je po struci bio stomatolog, međutim, u životnom je pozivu fudbalska lopta imala prednost pred zubarskim kleštima.

Uz tri susreta za mladu (1963-1967), odigrao je i tri utakmice za najbolju selekciju Jugoslavije. Debitovao je 26. februara 1969. protiv Švedske u Splitu, zatim je igrao iste godine protiv Finske (5:1) u Helsinkiju, a poslednju utakmicu odigrao je 18. novembra 1970. protiv SR Nemačke (2:0) u Zagrebu.