Braun Mirko

Rođen 20. avgusta 1942. godine u Hrvatskoj Dubici, umro 23. marta 2004. u Zagrebu.

Prve korake napravio je u Uni iz Hrvatske Dubice, a zapažen u Bjelovaru od tadašnjih lovaca na talente. I tako, kad je krajem 1960. došao na probu u Dinamo kao perspektivni levi bek, odmah se dopao treneru. Sam je voleo prepričavati svoj strah od toga kako će ga primiti stariji saigrači. Njega, balavca iz provincije koji je preskočio nekoliko »razreda« i odmah zakucao na vrata »zagrebačkog nogometnog učilišta, kako je znao govoriti o Dinamu. I ko zna kako bi prošao »prijemni« da u svlačionici nije bio Dražen Jerković, Braunov najveći idol, kasnije nerazdvojan prijatelj za celi život, tada šest godina stariji od njega, prihvatio ga kao sebi ravnog :

– “Mali – rekao je kad se Jerkoviću obratio sa »vi« – ovdje smo svi jednaki, i ti i ja smo igrači Dinama.”

Nažalost zbog teške saobraćajne nesreće koju je doživeo 1964. godine nije se uspeo odužiti Dinamu za sreću i počast što mu je omogućeno da nosi njegov dres. Nanizao je 73 prvenstvenih utakmica, usput i tri u reprezentaciji u vreme Evropskog Kupa nacija 1963. u Švedskoj, a bio je i učesnik Dinamovog finala iste godine u Kupu velesajamskih gradova protiv Valensije. U ono doba bilo je nezamislivo ne nabrajati Dinamove igrače, a da se ne krene od one: Škorić, Belin, Braun…

U sportskim krugovima stare Jugoslavije kasnije je bio najpoznatiji po kafiću “Čarli”, u centru Zagreba u kome su se okupljale generacije sportista iz cele zemlje.

Preminuo je u Zagrebu , posle duge i teške bolesti, 23. marta 2004. godine.

u kojima je nastupao :